Svijet razumije da je jedan od velikih izazova pred nama potreba za dramatičnim povećanjem proizvodnje usjeva za hranu kako bi se održala naša buduća globalna populacija.
U poljoprivredi to ne samo da potiče korištenje novih metoda i inputa za povećanje prinosa usjeva, već i strategije za smanjenje elemenata koji mogu ograničiti proizvodnju. U industriji ishrane usjeva, jedno od nedavnih fokusnih područja bila je negativna uloga koju klorid igra u proizvodnji usjeva i, prema tome, upotreba i utjecaj izvora kalija s visokim sadržajem klorida u usporedbi s korištenjem korisnijeg kalijevog nitrata.
Istraživanje je pokazalo da alternativni izvori kalija mogu povećati salinitet za gotovo 50 posto u usporedbi s kalijevim nitratom, a kod nekih izvora to je blizu 100 posto.
Klorid je potreban biljkama, ali samo u malim količinama i općenito se zadovoljava razinama klorida koji već postoje u tlu ili koji se dodaju putem tretmana gnojivima, primjene vode za navodnjavanje ili oborina, osobito u obalnim područjima. Pokazalo se da su razine klorida u biljnim tkivima 10 do 100 puta veće od onoga što je potrebno za idealan rast, što ukazuje na raširenu učestalost visokih razina klorida u tlu, što uzrokuje niz štetnih učinaka. Višak klorida u tlu povezan je s povećanom slanošću tla i postaje toksičan za biljke, oštećujući razvoj usjeva i sustave tla.
Tipični simptomi kod biljaka mogu uključivati zastoj u rastu korijena i izdanaka, ozljede sadnica, opekline lišća i defolijaciju, što rezultira smanjenim prinosima i kvalitetom usjeva. To može uključivati smanjene organske kiseline, koje utječu na okus, i vrijedne spojeve za skladištenje kao što su šećer, škrob i protein, kao i povećana hidratacija i smanjena svojstva skladištenja ili obrade. Primjene kalijevog klorida, koje su danas još uvijek uobičajene u sustavima uzgoja usjeva, nastavljaju stvarati klorid (ili soli) u tlu i zoni korijena biljke, što zatim također blokira unos esencijalnih hranjivih tvari poput nitrata i sulfata koji pridonose zdravim usjevima i hrani .
Nadalje, dodavanje klorida u tlo tada zahtijeva intenzivno, dodatno navodnjavanje kako bi se spriječilo nakupljanje soli u zoni korijena, suprotstavljajući se stalnom pritisku da povećamo učinkovitost korištenja vode.
Niz usjeva poznat je po svojoj osjetljivosti na kloride i sol, uključujući bademe, marelice, avokado, banane, citruse, grožđe, mango i breskve, bobičasto voće uključujući jagode, zelenu salatu, luk i povrće slatke paprike te poljske usjeve krumpira i duhana , kao i kava i cvijeće.
Neki od učinaka mogu uključivati smanjen sadržaj suhe tvari u gomoljima krumpira, saharozu koja se može ekstrahirati u šećernoj trsci i zapaljivost u duhanu, dok potonji također može potamniti i imati miris nakon pakiranja.
Korištenje kalijevog klorida dodaje 760 grama klorida za svaki kilogram kalija primijenjenog u tlo, dok je kalijev nitrat praktički bez štetnog klorida.
Tal Shani, voditelj marketinga topljivih gnojiva s vodećim dobavljačem kalijevog nitrata, Haifa Group, rekao je da je ključna korist s kalijevim nitratom ta što je u uvjetima prekomjernog klorida i slane otopine nitratna komponenta zapravo pomogla smanjiti štetan učinak klorida, a kalijeva komponenta neutralizirala je štetne učinke natrija.
Predstavljena Haifa grupa kalijeva salitra kombiniranjem potaše i dušične kiseline i nastavlja biti na čelu novih razvoja primjene s gnojivima.
Gnojivo s kalijevim nitratom tvrtke sadrži 100 posto biljnih hranjiva, čime se osigurava da ostaci ne zagađuju tlo ili podzemnu vodu.
Tal je rekao da je učinkovita sinergija između nitrata i kalija poboljšala unos hranjivih tvari od strane korijena biljke i također spriječila adsorpciju potonjeg na čestice tla, čime je bila dostupna za unos kroz dulje razdoblje.
Zbog niskog indeksa soli, također nema potrebe za dodatnim navodnjavanjem, što je važno za uštedu vode, a kalijev nitrat Haifa Grupe može se sigurno miješati sa svim vodotopivim gnojivima.
Niz pokusa na različitim usjevima i lokacijama dosljedno je pokazao dobrobiti kalijevog nitrata u usporedbi s drugim izvorima kalija.
U jednom od vlastitih ispitivanja Haife, gdje je kalijev nitrat uspoređivan s kalijevim kloridom u rajčicama uzgojenim u staklenicima na pjeskovitom ilovastom tlu, prinos je bio 17.4 posto veći gdje je primijenjen kalijev nitrat.
U pokusu na krumpiru pod utjecajem klorida, slanim uvjetima u Peruu, kalijev nitrat postigao je veće prinose i od kalijevog sulfata i od kalijevog klorida.
Odabir pravog izvora kalija ključan je za kalifornijske uzgajivače badema, koji se suočavaju s nestašicom vode, državnim ograničenjima za sprječavanje rasipanja dušika i povećanom razinom slanosti u vodi i tlu, a tamošnje višegodišnje ispitivanje također je jasno pokazalo korist kalijeva salitra. Prinosi su bili do 22 posto veći kada je bio uključen kalijev nitrat u usporedbi s kalijevim kloridom, kalijevim sulfatom i kalijevim tiosulfatom.
Osim toga, najveći prinosi u pokusu također su pokazali povećano obnavljanje dušika (ukupni dušik u plodu u svim dijelovima ploda) i povećanje učinkovitosti korištenja dušika od 13 posto.
U pšenici i soji u Italiji, primjena kalijevog nitrata, čak i uz osnovno tretiranje kalijevim kloridom, postigla je povećanje prinosa u rasponu od 8-17 postotaka u pšenici i 5-12 postotaka u soji.
U Vijetnamu je primjena kalijevog nitrata uz bazalne obloge kalijevim kloridom, kao i nakon smanjenih bazalnih tretmana, povećala prinose neoljuštene riže do 16 posto. Naposljetku, u stakleničkim ispitivanjima u Turskoj, gdje je kalijev nitrat primijenjen na dinju tretiranu salinitetom, utvrđeno je da značajno smanjuje učinke saliniteta na rast biljaka i prinose plodova.
Ispitivanja nastavljaju jačati dobrobiti kalijevog nitrata za poljoprivrednike i rizike korištenja alternativnih izvora kalija, koji su, iako niža cijena ulaganja, štetni za proizvodnju usjeva, sustave tla i njihov povrat.